beats by dre cheap

Igracki kadar: Pavel Nedved

Pavel Nedved: 12 godina u talijanskom nogometu

Nakon što je 1996. godine došao iz praške Sparte u Lazio, Pavel Nedved je već 12 godina nezaobilazan dio talijanskog klupskog nogometa. U pet sezona provedenih u rimskom klubu ubilježio je 137 nastupa u Serie A, te 45 europskih utakmica, uključujući 23 u Ligi prvaka, a otkako je 2001. prešao u Juventus za taj je klub odigrao 190 domaćih prvenstvenih utakmica, dok je u Europi ubilježio 50 nastupa.

Prije nego što je 2006. godine rekao zbogom reprezentaciji, 36-godišnji nogometaš je odigrao 91 utakmicu za tu reprezentaciju.

Iskusni nogometaš je za službenu stranicu FIFA-e dao intervju u kojem je govorio o svojoj prošlosti, sadašnjosti i snovima za budućnost.

Zašto ste se odlučili ostati još jednu sezonu u dresu Juventusa?
Nakon dvije godine izostanka iz Lige prvaka, ponovni nastup u tom natjecanju je bio pravi izazov. Uz to, generacija koja se probija i koju predvode Sebastian Giovinco i Claudio Marchisio bilježi svoje prve nastupe u Ligi prvaka. Početak na toj razini nikada nije lak, jer ritam ne popušta, sa dvije utakmice tjedno protiv vrhunskih protivnika. Klub mi je ponudio produženje ugovora, tako da im mogu pomoći sa svojim iskustvom. Taj izazov me je privukao.

Ovo je vaša osma sezona u Torinu. Koje su vaše najljepše uspomene do sada?
Sezona 2003./03. je bila najkompletnija, osvojili smo Scudetto i došli u finale Lige prvaka. Polufinale protiv madridskog Reala će mi ostati u sjajnoj uspomeni, prije svega zbog ugleda protivnika i atmosfere koja je okruživala tu utakmicu, kao i zbog sjajnog nogometa koji smo igrali.

Bilo je i teških vremena. Kako ste se nosili sa izbacivanjem u Serie B?
To je bilo jako teško. Nakon svega što je klub za mene učinio, osjetio sam da i ja dugujem nešto klubu. Zbog toga je ostanak u klubu bio logičan izbor. Za dvije godine napornog rada smo nagrađeni promocijom u Serie A i povratkom u Ligu prvaka.

Što točno smatrate da je Juventus učinio za vas? I što ste vi učinili za njih?
Juventus mi je dao sve. Ovdje sam usvojio pobjednički mentalitet, onaj koji vas tjera da svaku utakmicu vidite kao bitku. Naučio sam od sebe uvijek tražiti više i kako se suočiti sa poteškoćama i prebroditi ih. Što se mene tiče, Juventusu sam dao svo svoje vrijeme i sebe sam cijelog stavio u službu momčadi. Nadam se da ću i napustiti klub sa nečim pozitivnim.

Prije Stare Dame igrali ste za Lazio. U kakvom su vam sjećanju te godine provedene u glavnom gradu?
Do sada nisam požalio ni zbog jednog poteza u karijeri. Mojih pet godina u Lazio će mi uvijek ostati u lijepom sjećanju. Otkrio sam novu zemlju, naučio novi jezil, provodio vrijeme sa jako dobrim trenerima i osvojio Scudetto, Kup Pobjednika Kupova i domaći kup. Što sam više mogao očekivati?

Nikada niste poželjeli zaigrati u nekoj drugoj državi?
To je bio moj osobni izbor, u dogovoru sa obitelji. Uživali smo u Italiji, bez obzira radilo se o Rimu ili Torinu. Ovdje su mi rođena djeca i puno toga me veže uz Italiju. Gdje bih otišao? Ali istina je da me je neko vrijeme privlačila engleska Premier liga. Otkako znam za sebe bio sam navijač Manchester Uniteda.

Jeste li ikada zažalili zbog oproštaja od reprezentacije?
Do 34. godine sam sudjelovao na tri europska i dva svjetska prvenstva i bilo je sasvim normalno da prepustim mlađoj generaciji da preuzme glavnu ulogu u reprezentaciji. Koliko god velika je bila moja želja da nastavim, mladim igračima su trebale utakmice kako bi ojačali i skupili iskustvo.

Kako vidite budućnost češke reprezentacije?
Reprezentacija je u prijelaznom periodu. Stariji igrači se postepeno povlače, a mladima, uključujući finaliste posljednjeg U-20 svjetskog prvenstva, nedostaje iskustva. Zbog toga Milan Baros, Marek Jankulovski, Zdenek Grygera i Tomas Ujfalusi imaju važnu ulogu u pomoći tim mladim igračima da se integriraju u momčad. Za tri ili četiri godine bit ćemo ponovno konkurentni na najvišem nivou. Unatoč tome, mislim da ćemo se kvalificirati na svjetsko prvenstvo.

Planirate li u mirovinu na kraju sezone?
U mojim godinama živim od danas do sutra i ne znam točno kada ću prestati. Juventus ima planove za mene, ali ja nisam još ništa odlučio. Jedna stvar je sigurna: Počet ću novi život od početka. Morat ću puno toga naučiti ispočetka, a to nakon 20 godina provedenih kao nogometaš neće biti lako.

Jeste li razmišljali o trenerskom poslu, u Juventusu ili u reprezentaciji, na primjer?
Ne postaje se trener preko noći, bez iskustva. Napredak se događa korak po korak. Jedna od najboljih praksi je još uvijek započeti sa treniranjem mladih kategorija i postepenom napredovanju kroz rankove. Ako u budućnosti budem imao priliku trenirati jednu od tih momčadi, to će značiti da sam uspješan. Ali put je još dug, posebno stoga što je Juventus jako teško trenirati. Pritisak je stalan, uvijek se mora pobjeđivati, puno je posla u pozadini i samo veliki treneri mogu uspjeti ovdje.

Vi ste se u karijeri susretali sa nekima od tih velikih trenera. Koji su treneri imali najveći utjecaj na vašu karijeru?
Dino Zoff, Sven-Goran Eriksson, Claudio Ranieri, Didier Deschamps, mogao bih reći svi. Ali onaj koji mi je dao malo više od ostalih je bez sumnje Marcello Lippi, jer me je on postavio na poziciju iza napadača i dao mi slobodu u kretanju po terenu.

Na kraju, osjećate li se danas dugačije kada igrate u odnosu na početke karijere? I koga vidite kao svog nasljednika?
Nema nikakve razlike. I kada mi je bilo 20 i danas sa 36 uvijek sam osjećao isto zadovoljstvo u igri. Dijelim emocije sa momčadi, uživanje u igri i osvajanje trofeja su mi vodilja. Malo je teže fizički se nositi sa ritmom utakmica svaka tri dana. Što se tiče mog nasljednika, to je teško pitanje, rekao bih da je to moj sin, s obzirom da i on igra nogomet :).

Football Club Juventus
http://juventus1897.blogger.ba
28/10/2008 18:15